Futurologija

U prošlosti

Predviđanje budućnosti, budućih događaja i “pobjeđivanje sudbine” zaokupljali su imaginaciju ljudske vrste od njenih početaka. Sama mogućnost predskazivanja, predviđanja ili minimalno definiranja onog što dolazi davala je ljudima osjećaj sigurnosti, utjehe i moći nad kaosom i entropijom svakodnevnog života. Osoba i skupine osoba koje bi ovladale “tehnikama proricanja” ili protokom informacija o rezultatu samog proricanja ostvarivale bi značajnu kompetitivnu prednost pred neukim i neupućenim članovima zajednice.

Sukladno tome, definiranje događaja koji će tek doći, od ranih dana čovječanstva bili su predmet interesa establishmenta i kruga ljudi koji su posvećeno radili na tome: mudraca, proroka, gurua, svećenstva, astrologa, haruspicija, gatara… Samo predviđanje i izvođenje zaključaka bili su slabo strukturirani i najčešće izvedeni iz prethodno strogo utvrđenih neprekršivih vjerovanja i dogmi. Uz slikovite obrede poput gledanja u kristalnu kuglu i tumačenja sadržaja utrobe ptica proricanje budućnosti činio se kao mističan i odgovoran posao. No, unatoč svim usađenim ograničenjima i limitiranom setu razvijenih alata na raspolaganju, posao kolege pra-futurologa zadržao je poveznicu s današnjom modernom futurologijom: kreativnost, uzbuđenje i svojevrsno pionirstvo u ispitivanju mogućnosti i krajnjih granica. Svega.

Moderna futurologija

Kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća označava početak sistematizacije proučavanja budućnosti. Glavni protagonisti bili su nazivani predviđateljima ili jednostavno filozofima. Riječ futurist i sinonim futurolog udomaćila se u znanstvenim krugovima 1920ih. Pisac, i prema mnogima (uz Julesa Vernea) otac znanstvene fantastike H. G. Wells 1932. godine među prvima ukazuje na potrebu akademizacije i sistematizacije futurologije, a prvi takav studij organiziran je 1975. u Houstonu.

Moderna futurologija (futures studies, strategic foresight, futurology, futuristics, futures thinking, futuring, futuribles) je interdisciplinarno polje koje proučava moguć, vjerojatan i poželjan tijek vremena, razvoj situacija, događaja, uz interakciju objektivnih i subjektivnih čimbenika vezane uz ishod događaja. Futurologija istražuje i nastoji razumjeti i povezati događaje koji su se već odvili, one koji se trenutno odvijaju, te trendove koji će postojanjem, nastajanjem i isčezavanjem dovesti do kombinacije povoljne da se određeni događaj odvije. Važno je napomenuti da futurologija nije zatvorena disciplina, već omogućava višestruke i otvorene rasplete automatski se adaptirajući i nastavljajući svoje predviđanje na stvarnom ishodu događaja. I iz ovakvih “pogrešaka” futurolozi razvijaju nove zaključke i hipoteze. Na primjeru poznatog znanstvenika Arthura C Clarkea – iako su znanstvene greške rijetke u Clarkeovim radovima, on je mnogo puta imao krivo što se tiče tehnološkog napretka: “Često je bilo zanimljivije vidjeti u čemu sam (i zašto) imao krivo, nego gdje je ispalo da imam pravo”.

Futurologija se vrlo malo fokusira na kratkoročna predviđanja poput rezultata utakmica, burzovnih investicija, kamatnih stopa za slijedeći kvartal, pa čak ni na poslovne operacije na srednji rok od 1-3 godine. Umjesto toga, planiraju se i kreiraju čvrste ideje i vodilje za dulji vremenski raspon, tzv. strateško predviđanje. U disciplinu futurologije ne spadaju oni koji budućnost predviđaju uz izraženu pomoć nadnaravnih sredstava i procesa, ali futurologija nastoji razumjeti njihove prediktivne modele i interpretaciju tih modela.

Ukratko, futurologija se često sažima na “three Ps and a W” (Possible, Probable, Preferable, + Wildcards); a to su mogući, vjerojatni i poželjni vremenski tijekovi i trendovi uz dodatak “wildcarda” – događaja koji imaju nisku vejrojatnost događanja, ali velik ujecaj na daljnji razvoj situacije ukoliko se wildcard uistinu i dogodi.

Futurolozi/futuristi dolaze iz najšireg poslovnog i socijalnog okružja: pisci, znanstvenici, konzultanti, menadžeri i ostali koji se koriste interdisciplinarnim i sistemskim mišljenjem za savjetovanje privatnih i javnih organizacija o temama poput globalnih trendova, mogućih scenarija, prilikama u tržištima u nastajanju, upravljanju rizikom i dr. Neki od poznatijih futurologa su: Arthur C. Clarke, Buckminster Fuller, Davor Pavuna, Douglas Engelbart, Francis Fukuyama, J. K. Galbraith, Nikola Tesla, Noam Chomsky, Ray Kurzweil, Richard Dawkins, Robert A. Heinlein, Sherry Turkle, Slavoj Žižek, Steven Paul “Steve” Jobs, Susan Greenfield, William Henry “Bill” Gates…

Autor i pokretač stranice je hrvatski futurolog Marko Pejnović.

One Response to “O Futurologiji”