Author Archive
Je li razvoj čovjeka u glavnim crtama završio? Ili je čovjekova osobina da tehnološki prilagođava svijet svojim potrebama upravo onaj faktor koji će bitno utjecati na daljnji razvoj ljudske vrste? Takva razmišljanja objedinjena su pod nazivom transhumanizam.
Doista, možemo li očekivati poboljšan model čovjeka, barem u mehaničkom smislu, neki Homo sapiens 2.0.? Nešto od toga je već viđeno u ZF filmovima, poput egzoskeleta, kiborga, pohranjivanja osobnosti u računala, kriogenike… U prvom danu 2012. godine pogledajte najnoviji nastavak (emitiran 31.12.2011.) popularne emisije Na rubu znanosti!
Honda je nedavno predstavila potpuno novu verziju humanoidnog robota ASIMO koji je opremljen tehnologijom autonomne kontrole ponašanja. Prva verzija ASIMO robota predstavljena je još 2000. godine i od tada je robot ASIMO osim revolucionariziranja popularne robotike i sam postao pop zvijezda.
To je prvi pravi humanoidni robot s vrhunskom tehnikom i tehnologijom kretanja – hodanja i trčanja. Povodom predstavljanje nove verzije robota, Marko Pejnović sa stranice Futurologija.com gostovao je u emisiji eHrvatska.
Budućnost je oduvijek bila predmetom straha, nesigurnosti, očekivanja i nadanja. Ljudi su o budućnosti htjeli progovoriti na bilo koji način: pišući, govoreći, pjevajući, svirajući… Upravo glazba budi ideje i izaziva čitavu skalu osjećaja, od sjete do euforije. Glazba nas, dok upijamo ritmove, melodije i riječi, može odvesti u daleku tmurnu postapokaliptičnu budućnost, ili nas baciti kroz vrijeme odmah tu – u lepršavo i bezbrižno slijedeće ljeto.
Misao o budućnosti pak uvijek dodaje gorivo na vatru ideja i zamisli. S obzirom da ne možemo predvidjeti što će nam se uistinu dogoditi, najbolje da o tome zasviramo (ili kako bi Frank Zappa rekao – «zaplešemo o arhitekturi»). Za vas smo pripremili playlistu pjesama, svojevrstan «futuristički soundtrack» najrazličitijih žanrova koji će pod parolom «S pjesmom u bolju budućnost» potaknuti kod slušatelja cijeli niz asocijacija i emocija. Pozitivnih, naravno
Čovječanstvo je oduvijek sanjalo o mogućnosti da zaviri u budućnost. Znanstvenici već pokušavaju ostvariti ono što drugi još smatraju dalekom budućnošću, na primjer, inovativne medicinske postupke ili nove industrijske materijale, inteligentnu komunikacijsku tehnologiju ili revolucionarne pristupe zaštiti okoliša.
No sve će to biti moguće samo ako znanstvenici i istraživači budu neovisni i kreativni te ako budu imali hrabrosti krenuti novim znanstvenim putovima. No koliko je novih istraživanja koja se već provode “fantastika”, a koliko ih je “znanstveno”? Koje se metode primjenjuju? Koji su pozitivni, a koji negativni aspekti pokušaja da se preduhitri budućnost?
Prije skoro 40 godina, točnije 1972. autori Donnella Meadows, Dennis Meadows, Jorgen Randers i njihov tim koje je angažirala međunarodna think-tank organizacija Rimski klub objavili su knjigu «Limits to Growth» (Granice rasta).
U knjizi su objavljeni rezultati predviđanja kompleksnog računalnog modela koji je kao varijable u obzir uzimao raspoloživost prirodnih resursa, poljoprivredne proizvodnje, kontrole nataliteta i zaštite okoliša. Evo nekih zaključaka i poruka iz knjige koje su još uvijek aktualne…
Govorništvo (ili retorika) je tehnika govora i komunikacije namjenjena jednoj praktičnoj svrsi – uvjeravanju korisnika u nečije ideje i zamisli. I zaista, s govorništvom se, možda i nesvjesni toga susrećemo svaki dan: na poslu, u školi, vrtiću, fakultetu, pa čak i kod kuće. Naravno, posve je jasno da velika većina ljudi ne koristi , nije upoznata s pravilima govorništva, niti ih u potpunosti trebaju savladati.
U politici i poslovnom svijetu govorništvo je ipak svakodnevna pojava jer je okruženje iznimno kompetitivno a političari i menadžeri žele pridobiti naklonost i ostvariti utjecaj nad što širim krugom ljudi. Naravno, u ovako velikim sustavima gdje je komunikacija sa javnosti svakodnevna postoje profesionalni pisci govora, ali čak i u šumi toga napisanog i izrečenogu u profesionalnom svijetu ponekad zatinjaju krijesnice. Odlični govori zasjaju i kao misao vodilja zažive u kolektivnoj svijesti ljudi, citiraju se, parafraziraju, pa čak su se i prodavali na nosačima zvuka (Danas neki su dostupni jednostavnom pretragom Youtubea).
Pod pojmom «trend» podrazumijevamo općeniti smjer ili prevladavajuću sklonost da se promatrani događaji upravo tako i odviju. Mikrotrendovi pak nisu toliko uočljivi i izloženi na prvi pogled. Nositelji i protagonisti pojedinih mikrotrendova mogu sačinjavati i tek 1% populacije ali svojim fokusiranim djelovanjem mogu utjecati i na mnogo veći postotak stanovništva i u većem obujmu. Male, gotovo neprimjetne sile uzrokuju promjenu navika kupaca, čitatelja, studenata, obitelji itd.
Ako razmišljamo sistemski da je svaka stvar, događaj ili pojava ujedno i uzrok i posljedica i da su mnoge stvari međusobno povezane i vrše interakciju (ma koliko malu), onda nije nemoguće ustanoviti korelaciju i dopustiti mogućnost da naizgled beznačajni mikrotrend ostvari svoj momentum i postane dominantni trend.


















