Splitsko-dalmatinska županija najbolja je u Hrvatskoj prema energetskoj bilanci. Ispitivanja o mogućnostima korištenja alternativnih oblika energije, prije svega energije vjetra i sunca, provode se već na otocima, priobalju i Dalmatinskoj zagori.
Zbog toga je Upravni odjel za gospodarstvo, razvitak i obnovu dobitnik prošlogodišnje nagrade “Hrvoje Požar” na području popularizacije energetike.
U ovom trenutku u Registru za obnovljive izvore energije pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Splitsko-dalmatinska županija ima već 1800 megavata prijavljenih projekata. “Njihova realizacija određena je dinamikom i procedurom koje je propisalo Ministarstvo i Hrvatska energetska regulatorna agencija. Očekujemo da će sve sada ići brže jer su svi investitori već predali svu potrebnu dokumentaciju i njima je u interesu da realiziraju te projekte što prije”, kazao je Ranko Vujčić, pomoćnik pročelnika za industriju, energetiku, promet i veze u splitsko-dalmatinskom upravnom odjelu za gospodarstvo, razvitak i obnovu.
Nakon Vladina usklađivanja domaćih i europskih propisa o obnovljivim izvorima i odredbi održavnim poticajima, donošenjem novih prostornih okvira Splitsko-dalmatinske županije prije nekoliko godina taj se sustav potpuno otvorio potencijalnim investitorima.
Na projektima gradnje vjetroparkova svi investitori koji su se obratili Županiji, domaći ili strani, žele surađivati s domaćim poduzećima na gradnji vjetrenjača. Prvi vjetropark u županiji gradi se na ulazu u Klis. U njemu je svoju tehnologiju primijenio domaći Končar, koji je izradio prototip i sada nastavlja s ispitivanjima. Na području županije vjetroelektrane bi gradile i tvrtke iz Španjolske i Njemačke.
“Vjetropark na Klisunama je posebno zanimljiv jer je Končar zainteresiran za širu suradnju s domaćom industrijom, posebno brodograđevnom, koja ima svu potrebnu tehnologiju i opremu”, ističe Vujčić. Županijski prostorni plan propisuje da se vjetroparkovi moraju graditi izvan granica građevinskog područja. Površine za gradnju određuju se unutar utvrđenih makrolokacija. Vjetroelektrane se ne mogu graditi na poljoprivrednom zemljištu I. i II. bonitetne klase te na područjima zaštićenih dijelova prirode i krajobraznih vrijednosti.
Površine vjetroelektrana ne mogu se ograđivati, od prometnice i visoke razine moraju biti udaljene najmanje 500 metara zračne linije, a od naselja i turističkih zona najmanje 1000 metara. “Za projekte gradnje elektrana na vjetar nema krize. Europska unija je nedavno donijela odluku kako želi postići tri puta 20 posto obnovljivih izvora energije. Tim se otvorilo golemo tržište. Mi smo donijeli svu regulativu o poticanju takvih investicija. Svi su preduvjeti tu. Koliko je zanimanje u Europi govori i podatak da se u zemljama EU-a na realizaciju projekta čeka i po godinu i pol dana«, naglašava Vujčić.
Ekonomske analize pokazuju da je proizvodna cijena električne energije iz energije vjetra od 0,05 do 0,07 eura po kilovat satu, što je nešto više od one iz suvremenih konvencionalnih elektrana. Prema nekim računicama, troškovi održavanja vjetroparka iznose 1,7 posto investicije, odnosno vrijednosti opreme i gradevinskih radova. Troškovi osiguranja su 0,8 posto investicije, a troškovi rada jednog zaposlenika stoje 75.000 kuna. Pogonski troškovi iznose 0,3 posto ukupne investicije.
Izvor:
Vjesnik, 3.2.2010.
http://www.vjesnik.hr/pdf/2010/02/03/26A26.PDF
Vezane teme:
- Google pretreživanje i potrošnja energije [infografika]
- Kogeneracija: Proizvedite električnu energiju u vašem podrumu!
- Ulaganje milijardera u zelene tehnologije
- Što pojedinac može učniti protiv globalnog zatopljenja? [Infografika]
- Business.hr: Nova tehnologija za novu energiju
- Stanovanje u budućnosti: Electrolux predstavio “Touchscreen” koncept kuhinje (VIDEO)












